Radno vreme: Pon – pet 08.00 – 19.00 / Sub 08.00 – 14.00 / Nedeljom ne radi ; Jul-avgust 08.00 – 14.00 / Subotom ne radi
Kralja Aleksandra 8, 31210 Požega / bibliotekanarodnapozega@gmail.com / 031/ 825 119; 031/ 811 525
Ova knjiga obuhvata književnu zaostavštinu požeškog književnika Borivoja Adaševića (1974-2019), i to onaj njen deo koji pripada tzv. lepoj književnosti (proza, dramski tekstovi, poezija). Tekstovi u ovoj knjizi izašli su iz tajnih kutaka svojih skladišta u tri navrata: 1) u junu 2019. godine, uvidom u memoriju piščevog tableta; 2) tokom rada na zbirci „Adieu, Belgrade“, u avgustu 2020. godine i 3) čitanjem Adaševićeve fleš memorije sa USB stika koji je bio u njegovom džepu u trenutku smrti…
„Kada nam je s proleća 2020. godine pandemija onemogućila putovanja i smanjila svet na dimenzije naših domova, rešio sam da napišem knjigu eseja o Italiji. Okružen knjigama i uspomenama koje sam s lakoćom dozivao u pamćenje, predano sam prionuo na posao da bih tokom pisanja tekstova uvideo da se iza Italije o kojoj sam želeo da pišem pojavljuje, opirući se zaboravu, i jedna druga koja je poput vodenog žiga uporno provirivala iz svih tekstova….“
Drugi deo najavljenog petoknjižja „Beograd“ pred očima vernog Kovačevićevog čitaoca dalje razvija književni život Stefana Vukobrata, Pavla Kozarevića i Strahinje Milosavljevića, trojice dečaka koji su na Malu Gospojinu, leta Gospodnjeg 1899, udesom sudbine ili voljom roditeljskom i svojih bližnjih, prvi put kročili na tlo Beograda…
Usamljenik i njegov život, tipični za savremeni svet, ne tvore dramu ma koliko zanimljivi bili. Tek dvoje ljudi stvaraju zaplet, naročito ako čine par, ako su dva različita a suštinski povezana postojanja.
Na velikom književnom platnu, nalik uzbudljivom filmu, nižu se neočekivane slike, razglednice i epifanije u pričama nove zbirke Ljubice Arsić. Epizode o parovima koje je sudbina spojila ili koje će razdvojiti mahom su obični ljudi u neobičnim okolnostima, ljubavnici, prijatelji, muževi i žene u braku što im izmiče, ali i poznate ličnosti, poput Pekića, Crnjanskog, Save Šumanovića, u kojima je autorka prepoznavala osobenosti zajedništva sa još jednim bićem i sagledala ih iz tog ugla, preispitujući fenomene ljubavi i potčinjenosti, zavisnosti i odanosti, zanosa i zablude… I zaodevajući ih pritom u svoj prepoznatljiv barokni stil.
„Tri sata ujutru je najlepši roman Đanrika Karofilja. Kratak i koncentrisan, uzbudljiv, precizan i filmski zgusnut. Roman o duhovnom sazrevanju, surovo ubrzanom kursu spoznaje, koju savremeni život diktira ili provocira. To je priča o ocu i sinu koji se prepoznaju i upoznaju u okolnostima koje predstavljaju simbolički i doslovan ispit izdržljivosti. Primorani da ostanu budni 48 sati, bez Antoniovih lekova za epilepsiju, ali uz one koji sprečavaju san, oni otpočinju čaroliju međusobnog otkrivanja: otac priča sve o svojoj mladosti, pa čak i o svom prvom seksualnom iskustvu sq prostitukom…“